Povijest orgulja
Orgulje svetišta Gospe od Pojišana spadaju u razdoblje oko 1870 godine. Ovu činjenicu potvrđuje podatak iz crvkvenih spisa u kojima se spominje Josip Valtolini koji je 1877. godine izradio i darovao zastor za orgulje. Isti spisi donose podatke i o popravcima oruglja koje je trebalo popravljati u više navrata. Godine 1931. preuređene su stare orgulje. Radovi su povjereni Lindaneru i Majdaku iz Vrapča blizu Zagreba. Nakon preuređenja orgulja upriličena je i kolaudacija 1932. godine Tom Prigonom na orguljama se predstavio Anzelmo Canjuga, glasoviti orguljaš iz Varaždina. Te su orgulje služile sve do 1959. godine kada se vodila rasprava o njihovu popravku i nadogradnji. Problem rasprave bio je financijske naravi. Najvjerojatnije se ne bi ni riješio tako uspješno da svoju financijsku podršku u ovu svrhu nisu priložili prijatelji samostana.
Razmontiranje starih orgulja radi popravka i nadogradnje novih registara izvršeno je 1959. godine. Radovi su povjereni orguljaru Filipu Antoliću iz Zagreba. Tako je poznato da je već 5 travnja 1961. godine dopremljen
sviraonik. Samo montiranje započeto je 1962. godine, ali nažalost je uskoro i prekinuto. Već 11. kolovoza 1062. godine spomenuti gospodin Filop Antolić zbog kvara motora orgulja prekida radove i navodno odlazi po novi motor. No kako se Antolić, iz nama nepoznatih razloga, nije vratio iz Zagreba i nije izvršio dogovoreni popravak, rad je povjeren 1965. godine orguljaru Francu Jenku iz St. Vida kraj Ljubljane.
Gospodin Franc Jenko dolazi u svetište 29. srpnja 1965. godine zajedno sa sinom, sprema orgulje i odnosi u St. Vid. U kronici se nalazi i podatak da je naknada za prijevoz iznosila 40 njemačkih maraka.
Radovi na orguljama završeni su u relativno kratkom vremenskom roku. Tako 28 ožujka 1966. godine gospodin Jenko doprema preuređene i proširene orgulje. Spis navodi podatak da je orgulje dovezao kamionom Tomšić Vili, susjed Gospodina Jenka. Tom prigodom gospodin Jenko doveo je sa sobom i
tri pomoćnika. Njihova su imena Miha Cigali, Tone Požeg, i Janez Kožir. Orgulje su uvečer istoga dana spremljene na pjevalište. Montiranje je započelo 29 ožujka 1966. godine, a podaci govore da je išlo vrlo brzo. Prvih 17 registara montirano je 30 ožujka. Sutradan 1 travnja montirano je 17 novih registara da bi dan poslije, tj 2 travnja, orgulje bile potpuno montirane i dobro ugođene. Restarurirane orgulje prvi put su reproducirane 9 travnja iste godine pod misom Bdjenja.
Sljedeća važna godina u povijesti ovih orgulja jest 1983. Te godine premješten je sviraonik s kora u crkvu blizu glavnog oltara. Pri premještaju sviraonik je pao i pri tom oštetio klupu i lijevi stup pjevališta. Radove ove
restauracije vodio je fra Gabrijel Posavec, dominikanac iz Zagreba i električar Marinko Bobaš iz Travnika. Na preuređenim orguljama svirano je prigodom srebrenog jubileja svećeništva fra Armina Prebega, 1 ožujka 1983. godine.
Dvanaest godina kasnije, točnije 28 kolovoza 1995. izvršena je ponovna restauracija orgulja. Naime, od 1983. godine orgulje nisu bile ni čišćene, ni ugađane. Stoga nije ni čudo što su bile u dosta lošem stanju. Prvi manual nije uopće radio, a na drugom je bilo ispravno samo nekoliko registara. Kolaudacija preuređenih orgulja održana je 1 listopada 1995. godine, a program je izvela maestra s. M. Mirta Škopljanac-Mačina. Dans ove orgulje služe za sviranje prilikom liturgiskih slavlja i sv. misa u našem svetištu.
Orgulje svetišta Gospe od Pojišana spadaju u razdoblje oko 1870 godine. Ovu činjenicu potvrđuje podatak iz crvkvenih spisa u kojima se spominje Josip Valtolini koji je 1877. godine izradio i darovao zastor za orgulje. Isti spisi donose podatke i o popravcima oruglja koje je trebalo popravljati u više navrata. Godine 1931. preuređene su stare orgulje. Radovi su povjereni Lindaneru i Majdaku iz Vrapča blizu Zagreba. Nakon preuređenja orgulja upriličena je i kolaudacija 1932. godine Tom Prigonom na orguljama se predstavio Anzelmo Canjuga, glasoviti orguljaš iz Varaždina. Te su orgulje služile sve do 1959. godine kada se vodila rasprava o njihovu popravku i nadogradnji. Problem rasprave bio je financijske naravi. Najvjerojatnije se ne bi ni riješio tako uspješno da svoju financijsku podršku u ovu svrhu nisu priložili prijatelji samostana.
Dana 25. lipnja, na inicijativu i organizaciju našeg bratstva Frame Gospe od Pojišana i njezina predsjednika, u sklopu obilježavanja 400 godina prisustva braće kapucina u Rijeci i Hrvatskoj, ekipa mladih framaša iz Splita uputila se u Rijeku na zajednički susret riječkih i splitskih framaša. Susret se održao u crkvi Majke Božje Lurdske, na Žabici, a domaćini su bili framaši bratstva Žabice sa ostalim riječkim framama (Trsat i Krnjevo). Susret je započeo sv. Misom u 12h koju je predvodio naš župnik i duh. asistent frame fra Miljenko Vrabec koji je u svojoj propovijedi govorio o životnom pozivu i o ispunjavanju životnog poziva, što je ujedno bila i uvertira za susret koji se održao odmah nakon Mise. Susret je također predvodio fra Miljenko Vrabec, a sadržavao je rad po skupinama, prezentaciju i kratki film. Poslije susreta je nastavljeno druženje s riječkim framašima, a našlo se i vremena za obići poznato nacionalno svetište Gospe od Trsata.
